cakṣuḥśrotrayos tāvat pratyekaṃ caturṣv artheṣv ādhipatyam |
ātmabhāvaśobhāyām andhabadhirayor akāntarūpatvāt |
ātmabhāvaparikarṣaṇe dṛṣṭvā śrutvā ca viṣamaparivarjanāt |
cakṣuḥśrotravijñānayoḥ sasaṃprayogayor utpattau |
rūpadarśanaśabdaśāravaṇayoś cāsādhāraṇakāraṇatve |
ghrāṇajihvākāyānāmātmabhāvaśobhāyāṃ pūrvavat |
ātmabhāvaparikarṣaṇe taiḥ kavaḍīkārāhāraparibhogāt |
ghrāṇādivijñānānāṃ sasaṃprayogāṇām utpattau |
gandhaghrāṇarasāsvādanaspraṣṭavyaspaṛśanānāṃ cāsādhāraṇakāraṇatva iti |
釋曰。眼耳二根隨一。於四義中增上。
一於光飾自身增上。若人盲聾。形相則醜陋故。
二於引護自身增上。若見若聞。能離不安吉處故。
三於生眼耳識。及共相應法中增上。由識及相應法隨其増損有明昧故。
四於見色聞聲不共因增上。非意識他識因故。
鼻舌身根。光飾自身。如前二根。
二於引護自身增上。由此三能用段食故。
三於生鼻等三識及共相應法中增上。
四於嗅香嘗味覺觸。不共因增上。
論曰。眼等五根各於四事能爲増上。
一莊嚴身。
二導養身。
三生識等。
四不共事。
且眼耳根莊嚴身者。謂若盲聾身醜陋故。
導養身者。謂因見聞避險難故。
生識等者。謂發二識及相應故。
不共事者。謂能見色聞聲別故。
鼻舌身根莊嚴身者。如眼耳説。
導養身者。謂於段食能受用故。
生識等者。謂發三識及相應故。
不共事者。謂嗅甞覺香味觸故。
re źig mig daṅ | rna ba dag re re źiṅ don bźi la dbaṅ byed (5) pa ni
loṅ ba daṅ ’on pa dag ni mi mdzes pa’i ṅo bo yin pa’i phyir lus mdzes par bya ba daṅ |
mthoṅ ba daṅ | thos nas yaṅ ba yoṅs su spoṅ ba’i phyir lus yoṅs su bsruṅ ba daṅ |
mig daṅ rna ba’i rnam par śes pa mtshuṅs par ldan pa daṅ bcas pa dag skyed pa daṅ |
gzugs blta ba daṅ sgra mñan pa (6) dag gi thun moṅ ma yin pa’i rgyu ñid la dbaṅ byed pa’o ||
sna daṅ lce daṅ lus rnams ni sṅa ma bźin du mdzes par bya ba la dbaṅ byed pa daṅ |
de dag gi kham gyi zas la yoṅs su loṅs spyod pa’i phyir lus yoṅs su bsruṅ ba la dbaṅ byed pa daṅ |
sna la sogs pa’i rnam par śes pas mtshuṅs par (7) ldan pa daṅ bcas pa rnams skyed pa daṅ |
dri bsnams pa daṅ ro myaṅ pa daṅ | reg bya reg pa rnams kyi thun moṅ ma yin pa’i rgyu ñid la dbaṅ byed pa’o ||